Budžet za kupovinu stana nije samo cijena iz oglasa. Treba računati poreze, notara, agenciju, kredit, opremanje, popravke, selidbu i rezervu za neplanirane troškove.
Kada ljudi planiraju kupovinu stana, najčešće prvo gledaju cijenu iz oglasa. To je razumljivo, ali nije dovoljno. Stvarni budžet za kupovinu gotovo uvijek je veći, jer se pored cijene nekretnine pojavljuju dodatni troškovi koje treba planirati prije nego što donesete odluku.
Prvi i najveći iznos je cijena koju plaćate prodavcu. Ako kupujete gotovinom, to je osnovni dio budžeta. Ako kupujete putem kredita, treba računati i učešće, mjesečnu ratu i sve troškove koje banka traži prije odobrenja ili isplate kredita.
Porezi i administrativni troškovi zavise od države, vrste nekretnine i načina kupovine. Kod nekih nekretnina plaća se porez na promet, kod novogradnje može postojati PDV, a postoje i različite takse i rokovi. Zato je važno provjeriti lokalna pravila prije konačne računice.
Notar, ugovor i upis vlasništva također imaju svoju cijenu. Iznosi mogu varirati, ali ih ne treba zanemariti. Kod kupovine nekretnine formalni dio procesa nije sporedan, jer upravo on daje sigurnost da je posao pravilno završen.
Ako sarađujete s agencijom, provjerite kolika je provizija, ko je plaća i kada dospijeva. Ovaj trošak može biti značajan, pa ga treba odmah ubaciti u ukupni budžet.
Nakon kupovine često dolazi drugi talas troškova: krečenje, čišćenje, sitne popravke, namještaj, uređaji, rasvjeta, zavjese, internet i selidba. Čak i stan koji izgleda spreman za useljenje obično traži određena ulaganja.
Dobro je imati rezervu. Nekretnine često donesu neplanirane stvari: kvar, dodatni dokument, hitnu popravku, kašnjenje, promjenu cijene materijala ili trošak koji niste predvidjeli. Rezerva smanjuje stres i daje vam više kontrole.
Najbolji način planiranja je da napravite tri broja: cijenu nekretnine, ukupne obavezne troškove kupovine i novac potreban za useljenje. Tek kada saberete sve tri stavke, znate koliko vam kupovina zaista znači u novcu.